Ono stanje utrnutosti. Neću da raščlanim, ne želim da se upuštam. Vidim sve.
Kao što rekoh negde, nedavno: Desiće se, ali ne znam odakle.
Ono stanje utrnutosti. Neću da raščlanim, ne želim da se upuštam. Vidim sve.
Kao što rekoh negde, nedavno: Desiće se, ali ne znam odakle.
Neko može da živi i da se ne uzrujava. Nekako plovi, ili pluta, bez napora. Ili snažno vesla i kormilari, uz napor, ali smireno.
Nešto nije u redu. Gledam juče pun bus rukometaša. Dečaci. Klinci – učinilo bi mi se da je đačka eksurzija, časna reč, samo da nije bilo murije u pratnji. Vidim one što „Vise“ desno na naslovnoj, ovde na MB. Dating... ha, ha. To su sve devojčice. Ili nisu devojčice? Ne znam, ali meni izgledaju nezrelo, sasvim mlado. Da nije neka zamka za pedofiličare?
Šta nije u redu? Da li nešto fali svetu ili meni? Biće da fali obojici.
Kako taj što smireno kormilari može samo da pređe na drugu stranu ili stisne ono dugme na daljincu? Zamišljam ga kako u isto vreme, lenjo naheri dupe na jednu stranu i prdne.
25. januar 2012 14:08:31, robin
e sad nikako ne shvatih ko je pozitivan lik, taj sto pluta ili onaj sto jede tesku hranu :)
25. januar 2012 19:35:34, MoonlightGirl
Tačno sam se uzrujala zbog ovih sa desne strane.
Malo morgen :)
25. januar 2012 23:36:03, tataduki
mir unutra i mir okolo
sve lagano, pogledas, i iskljucis program u mozgu...daljinski je samo alat...
26. januar 2012 12:14:22, Gost kod grofice na veceri
Nema negativaca. Doduše nema ni pozitivaca. I jedni i drugi naprosto jesu.
...se saginjati neće?
Spolja gledano ja sam miran.
- „Ne podnosim laž.“
- „’ajde?“
- „Ne volim kada me neko gleda u oči i laže.“
- „Idi?“
- „Ne zezaj.“
- „Ne zezam. Ja volim da me lažu.“
- „E sereš k’o foka...“
- „Ma, jok, kad ti kažem. Nekako me pali...“
- „Neću više da razgovaram.“
- „Mnogi moji prijatelji osećaju isto. Lože se na situacije kada ih neko pušta kao zmajeve.“
- „Ćuti, odvratan si!“
- „Sećam se kako je jednog M. ostavila devojka.“
- „Kakve to sad ima veze?“
- „Danas trpi takve laži, naspram kojih je ona, zbog koje je M. zauvek u uspomenama, dečija igra.“
- „Možda ne zna. Otkud znaš da trpi...mislim, da zna i da trpi?“
24. januar 2012 16:51:20, MoonlightGirl
Neke laži su slatke laži... međutim, na kraju su ipak samo laži.
25. januar 2012 10:26:18, Sizif
Zbog nekih osoba koje su me lagale,. kad bi to moglo, ukinuo bih sve reči koje sadrže slovo "L". Ukidati ljude je krivično delo.
25. januar 2012 10:58:54, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... Ipak, povremeno mi se desi da me neko 'ladno ukine. Malo me podilazi jeza od likova koji ne pružaju drugu šansu (iako je to njihovo pravo).
MOON... na kraju? Čega? Od činjenice da "Na kraju" to sve ispada nekako crno - belo, takođe me podilazi lagana jeza.
25. januar 2012 11:55:46, MoonlightGirl
Ja mislim da ljudi, bar u tim nekim odnosima, znaju kada ih neko laže. Mislim da sami prisajemo ili ne pristajemo na to.
Crno-belo je tako uskogrudno :)
25. januar 2012 12:29:16, Gost kod grofice na veceri
MOONika... Jeste uskogrudo, ali sama si napisala da su na kraju "ipak samo laži".
Umeš da opraštaš?
25. januar 2012 13:08:44, MoonlightGirl
Mislim da umem. S tim da moram reći da nisam imala priliku da opraštam bog zna šta. Šta, neko me je prevario, slagao, ostavio? Mrzeo me, ogovarao?
To su stvari koje nije teško oprostiti.
Očekivanja ljudi su poveća.. i u toj nekoj međusobnoj reakciji očekujemo da nas ljudi vole, dive nam se, podržavaju nas. Kako imati skroz čiste (crno-bele) odnose a da nekoga ne uvrediš ili da taj neko sve razume?
25. januar 2012 13:28:01, Gost kod grofice na veceri
Samo neko ko je normalno ziveo, zadavao i primao udarce, to ume.
Kada "neko najradije ne prica o tome", onda se treba zamisliti.
Mogu da budem sam. Volim samoću. Nije mi problem. Nikada mi nije dosadno. Još kao klinac sam naučio da boravim sam sa sobom. Tada sam počeo da crtam. Nešto kasnije i da čitam. Crtanje se vremenom proredilo, ali čitanje je ostalo.
Postoje ljudi koji nisu u stanju. Onda dolaze i počinju da pričaju. Mogu da pričaju kad god to zažele. Vole da razbiju tišinu. Nije im problem da vezu o čemu god bilo. Bitno je da nije tišina i da taj koji sluša (ili se pravi da sluša) predstavlja neku vrstu oslonca. Isuviše često nije bitno šta bi slušalac imao da kaže. Gotovo da nije važno ni da li je živ. Njegove potrebe ne postoje u očima besednika.
Ljudi ponekad otežaju i najtežu situaciju.
20. januar 2012 13:34:03, duledudule
U prva dva pasusa sam gotovo prepoznao sebe do pre jedno 6-7 godina. Vise ne crtam, ostale su mi knjige i gitara, time se zanimam. Ranije bih kao sto kazes i ja zapodenuo razgovor mozda ne bas u 9 od 10, ali tu. Sada vise ne. Ne osecam se komotno, kao ranije. I prija mi samoca, najveci deo fakulteta bio sam sam, ziveo sam... I cini mi se da mi i ljudi prijaju sve manje i manje... od prilike naravno.
pozdrav za DTF! omiljena stvar od KBO!
20. januar 2012 13:39:11, angel
Tišina... uživancija. Nikada mi nije bilo jasno kako nekome može da bude dosadno. Tako je malo vremena, a toliko toga da se ispuni svaki trenutak postojanja.
20. januar 2012 13:47:42, adrian
ja sam vremenom postao neko ko manje vise cuti, pre svega zato sto svi vole da pricaju i iz nekog nepoznatog razloga najvise meni... a volim drustvo, samo se uvek bolje osecam kada znam da u svakom trenutku imam mesto na koje mogu da se sklonim i budem sam. i mogu da budem sam danima...
20. januar 2012 13:50:11, spes
boje se tišine jer onda nastaje suočavanje sa sopstvenom prazninom... u nedostatku buke koju pravi televizor, plejer ili radio, dobra je i buka sopstvenog glasa... ali malo je glupo pričati sam sa sobom, zato traže slušača...
20. januar 2012 13:52:22, duledudule
Ja sam poceo najvise da volim drustvo ljudi koje duze ili krace poznajem, sve redje idem u nepoznato, ali poznajem, a o pricalicama necu ni da govorim.
20. januar 2012 13:54:39, MoonlightGirl
ja pričam najviše sama sa sobom. i ne mislim da nisam normalna :)
ti što non stop pričaju, meni su poželjni.. jer sa njima imam vremena da na miru razmišljam.
20. januar 2012 15:17:44, tataduki
ma pecanje, cutis koliko hoces, pricas ako hoces, ne ocekujes da te iko slusa, a ako neko i cuje, nikom nista...
a sto je najvaznije, isto to vazi i sa druge strane...
a jos ako se nesto i upeca...
20. januar 2012 23:42:29, robin
Meni je to jednosavno oduvek potreba da se ponekada osamim, nekako se regenerisem. Jedva sam naucila okruzenje da je tada sve ok, samo da me ostave na miru..Sto se tice drustva i prica zaludnih- uvek su mi bile cna mora. Ranije nisam znala da se postavim prema tome,znala sam i da se iznerviram..sada izbegavam da sebi to cinim. Takvim ljudima je dovoljna i plasticna lutka,ne covek od krvi i mesa. Uvek me iznenadi kako ne primecuju po izrazu ociju da li ih sagovorni slusa, da li ga interesuje sve to.
21. januar 2012 12:32:44, Weltschmerzgirl
Razmišljam šta bih pametno mogla reći, ali ja ne volim ljude.
23. januar 2012 8:36:02, Gost kod grofice na veceri
DTF... dobar punk(t).
DULEDUDULE... nekako mi zvuči kao privremeno stanje. Previše si mlad da bi počeo da kliziš u mizantropiju. Čak sam i ja nedovoljno star za tako nešto.
ANGEL... to je, mislim, pravi pristup.
ADRIAN... jedan moj drugar kaže da ga ljudi posmatraju kao diktafon ili magnetofon. Pričaju bez obaveze da pritiskaju dugmad za kreni-stani, snimaj...
SPES... sa samim sobom je lekovito, ali u početku i veoma teško. Ali ko bi im objasnio?
MOON... kreativan i hvale vredan pristup...;)
TATADUKIdit... ne mogu da pecam pa to ti je. Meso bi sa mene odpadalo.
ROBINka... i ja koristim izraz "Regenereracija".
HOTA...eve gi tataduki.
WELT...mogao bih da ti kažem isto što i Duletu-duduletu.
23. januar 2012 10:49:21, Sizif
Bivao sam i onaj koji "tandrče", a i onaj koji sluša: Stvarno (mi) je potrebno ponekad i jedno i drugo.
23. januar 2012 11:56:56, duledudule
Hehe, ma nema veze to sa mizantropijom, vise sam mislio na sam izbor ljudi koji cine okruzenje, u svakom slucaju ti si dovoljno "mlad" da znas na sta mislim. Izolacija nije reselje, ali pecanje bi moglo da bude :)
23. januar 2012 12:53:24, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... imajući u vidu tu kamenčugu - stenčugu koju guraš, red bi bio i da se, makar povremeno, oglasiš i odtandrčeš svoj deo.
DULEduduLEle... oket, na meni je da iznesem upozorenje, pa makar i zalud ili pogrešno ili u pogrešnom pravcu, al' na pecanje jok ja!!!
23. januar 2012 17:11:31, stasavucicevic
ne mogu ni da opišem koliko mi poznat ovaj ceo misaoni tok. bukvalno kao da sam sama pisala, pa čak i ovo za proređivanje crtanja, a sve više čitanja. treba voleti i ljude i osamu. samo jedno nikad nije dobro.
26. januar 2012 13:10:37, bongala
Neki ljudi govore, govore, govore, govore samo da bi sacuvali svoju dubinu koja bi se u tisini razotkrila pred gramzivim velikasima. Neki od nekih koji govore, govore, govore, govore kad osete tisinu - vise je cene. Ali, to su samo izuzetno retki neki od nekih koji govore, govore, govore. Najcesce su prazne serpe.
Radi se o tome da, otkad znam za sebe, kao da funkcionišu dva čoveka. Jedan ja, kog svi koji me znaju, manje ili više, prepoznaju. I jedan drugi ja, kog ni sam ne poznajem najbolje. Neki skriveni čovečuljak. Nekad je hrabar, nekad kukavica. Hoću da kažem da taj deo mene nije nužno lošiji od ovog otkrivenog. Samo je drugačiji. I sklon iznenađenjima. Ponekad je sasvim različit od svega što bih ja od sebe očekivao.
Čude me ljudi koji tako nesumnjivo nastupaju.
19. januar 2012 16:46:02, tataduki
jel ste tu samo vas dvojca ili vas ima vise... ja sam morao da organizujem zvbor stanara,,, da uvedem malo reda...
19. januar 2012 19:30:17, robin
Htedoh seriozno da se bacam u diskusiju al procitah tatadukija, jes vala i popis da napravim..:)
19. januar 2012 23:44:36, MoonlightGirl
Mene od dualizma najčećše zaboli glava.. Iznenadi se bar s vremena na vreme, šta fali, sve je to za ljude.
20. januar 2012 9:55:29, deneris
da vas nema više s kim bi vodio unutrašnji monolog? ili nedajbože konflikt :D
20. januar 2012 13:08:45, Gost kod grofice na veceri
SPESica... u kontaktu sam sa samima sobom, ili samim sobima. Kako u predoblju, tako i u predsoblju.
TATADUKItid... ko je predsednik skupštine stanara?
ROBINka... možda je još važnije ko je blagajnik?
MOON... ja sam takav ljud. Znam kako je. Sačinjen sam od empatije.
MARIO... ne mario.
DENERISka... pa jeste, ne mogu ja sada nekoga da eliminišem samo tako.
Promenio sam posao. Odnosno kuću za koju radim. Više posla, manja plata. Klasika, ali nisam mogao ništa da učinim.
Ponekad ti, kao, novi počeci, pa makar bili i ovakvi, mogu da otvore razna vrata.
16. januar 2012 19:36:50, DiplomiraniDuduk
Plata ne (bi) mora(la) da bude jedino merilo. Znam čoveka koji pokušava da ode u drugu organizaciju, na manju platu i lošiji posao, ali gde ima mogućnost da se stručno usavrši a i da, kasnije, napreduje.
U svakom slučaju želim ti mnogo sreće!
17. januar 2012 16:49:01, biciklista
cyber ispovedaonica, nema prozorčeta, popa ne vidiš od monitora, na ulazu u crkvu dobiješ (za minimalnu novčanu nadoknadu, koliko ko da) tvitere svih ordinirajućih monaha, broj stola, postaješ falouver svog oca i okajaš grehe...
sigurno si grešio na poslu...
17. januar 2012 19:43:34, Gost kod grofice na veceri
Hvala na podršci. Jeste, malo je zanimljiviji posao nego dosadašnji. Takođe otvara izvesne mogućnosti. Prethodni je bio bolje plaćen, ali je predstavljao ćorsokak.
U današnje vreme gotovo da nije moguće planirati i ko zna šta nas sve čeka.
Kako god bilo, nekako nisam sklon pesimizmu. Teško je, naravno, izbeći nerviranje i frustraciju kada se stvari odvijaju, a čovek nije u stanju da na bilo koji način na njih utiče.
S druge strane, promene pokušavam da posmatram kao šansu, priliku da se stvari pomere s mesta. Možda je i bilo vreme...
17. januar 2012 22:51:16, hotahota
E svaka ti cast, da bar cujem da je neko promenio posao! A porasce plata, ne brini, ako su ti vezali ugovor za srednji kurs ;)
18. januar 2012 10:49:47, Gost kod grofice na veceri
Povećanje - ludom radovanje. Tu d Mun end bek, ali ja nemam šifru da vidim šta ti je na umu.
Lakše se podnosi starenje kada imaš dete. Gledaš ga kako raste. Pomešana su osećanja, jer želiš da je zauvek beba, ali se i raduješ zato što napreduje.
Dobro, starenje ovde treba relativizovati. Moderno je da su četrdesetogodišnjaci u formi. U naponu. Pročitao sam, čak, da su muškarci u tom dobu sve privlačniji ženama svih generacija. Opa! To što se tiče mode. U stvarnosti, sa četrdeset ne možeš sve kao sa dvadeset i to je to. Ne možeš ni ono što si mogao sa trideset. Sve ostalo je zamena, ili bi trebalo da bude zamena. Kao imaš love nema veze što nemaš kosu. Ili imaš status, nema veze što uz to ide i trbuh. Drži dijetu, reći će neko. Nema frke i ja sam smršao dva konfekcijska broja i na proleće nastavljam. To je O.K. Čak mi je i pritisak samo od toga pao za deset jedinica na onom stubu. Nisam vam rekao za pritisak? Jebi ga, voziš mašinu i izlažeš je stresu i ma koliko se trudio, ona je prešla koliko je prešla. Znam, znam nije isto Mercedes i Zastava, ali nije isto ni Titov Merdža i najnoviji, šta ja znam, neki SLK ili već koji turbo_gtl_ indžekšn_hibrid_pojma_nemam.
Dakle nazovimo stvari pravim imenom. Uz to, imajmo decu, jer to ima smisla, pa onda ko hoće neka se podmlađuje. Ili kome treba... ili što rekoše one uber-hrabre ženske iz Peščanika, proterane iz skoro svih medija: Ako vam je dobro, onda ništa.
27. decembar 2011 19:30:01, robin
:) prolaze godine i ovako i onako, sa ili bez dece, mozda se lakse podnose,mozda se lakse lazemo da je prihvatanje starosti lakse.Ja na primer nemam godine. ha, postavka , bitan je ipak duh, telo zatezemo koliko mozemo. Eee Grofe, bas si u nekom preispitivanju , kriza ..aa pritisak, ma nemoj. kako holesterol :) ne merim ni jedno ni drugo...nije herojstvo ni nebriga, nego jednostavno ne stizem, ajde valjdaje ok, u suprotnom javice vam neko. Nemam protiv potrebe da se bude mlad na razne nacine,sem kad je potpuno nepriprodno.Al sto kaze Tanja Boskovic " svaku svoju boru sam ja zaradila i nemam cega da se stidim"
28. decembar 2011 1:42:03, tataduki
goste, jednu sam stvar naucio...
covek je mlad dok moze sve sto hoce...
iskustvo mi nalaze da zelim malo manje nego kad sam imao 20 godina...
tako da jos uvek mogu sve sto hocu...
da li to znaci da sam jos uvek mlad ?
ili su mi kriterijumi i potrebe pale, pa mi i ne pada na pamet ono sto ne mogu...
sta god...
a deca su divno podsecanje da ce nesto ostati i iza nas...
isto tako te svaki dan podsecaju da vreme prolazi, pa sad ti vidi...
29. decembar 2011 11:24:48, MoonlightGirl
Dete koje raste je dokaz da ti stariš. Kada ga nemaš nemaš ni tu "predstavu" kako godine idu. Najpoštenije od života je što svi stare, tako da..
Ako svi ostarite sa kim ću ostati mlad? Čuvajmo duh od starenja :)
29. decembar 2011 12:56:45, spes
ti si bolja reklama za roditeljstvo od svih medija zajedno :))) činjenica je da je roditeljstvo nešto što zaista daje smisao životu... ili bar imaš manje vremena da razmišljaš o smislu života, starenju i sličnim trivijalnostima ;)
29. decembar 2011 21:42:51, Gost kod grofice na veceri
ROBINka... pa, nešto i nisam u nekom preispitivanju tog tipa. Holesterol mi je O.K. Pritisak takođe, ali pod terapijom. Naročito od kako pazim koliko jedem. Pušenje, jebi ga, ne mogu da ostavim. Ali nisam hteo o tome da pričamo...
DUKI... ova tvoja fora jeste pretvaranje vode u vino, ali ta vrsta majstorstva ponekad je neophodna da se doaka životu. Ipak, ni o tome nisam mislio da ćemo razgovarati.
MOON... dokaz da ja starim nije potreban. Mislim da nije nužno opterećivati se prolaskom vremena, osim ukoliko ga uludo trošimo. Nije to tema koju sam imao na umu. Ne ovoga puta.
SPES... možda da se obratim "nekome" pa da brendiram svoj pristup. Može da kane neka kinta. Sve ostalo si pogodila. Zapravo, nisi morala da pogađaš, jer znaš.
30. decembar 2011 12:14:21, tataduki
pa kako nam zivot svakog dana doakava, moram da se borim da makar smanjim minus...:)
30. decembar 2011 12:30:56, Gost kod grofice na veceri
DUKI... Ha, ha, ha... minus na jednoj, plus na drugoj strani. Svako je podvukao u postu ono što mu je "zasvetlelo"...ha, ha, ha...
30. decembar 2011 12:59:07, angel
Ništa onda ... :) A i tebi želim sve najbolje! I srećna nova, kad sam već tu :)
30. decembar 2011 13:04:08, Gost kod grofice na veceri
ANGELka... srećna i tebi i naravo da nije ništa. Daleko od toga...;)))
30. decembar 2011 14:16:09, treca_smena
ovo za decu je tacno, to vidis tek kad dobijes podmadak...
i koliko god se drzali ili ne onih floskula kako nije vazno koliko godina imas nego kako se osecas i kao mlad u dusi i to.... starimo.... i to je dobro. ma koliko nam to u tridesetim i cetrdesetim izgledalo jos uvek benigno
30. decembar 2011 14:34:07, ViRiVi
sve ima smisao,i deca,i bez dece.i mlad i star.daj zivotu pravo ime i sve je na svom mestu.
30. decembar 2011 16:40:32, Gost kod grofice na veceri
TREĆA_sreća... ovo je bilo lako. Videćemo u narednim danima.
VIRka... bila bi žešća frka da nije tako.
31. decembar 2011 0:11:36, ROBIN
Pogubih se od svega i komentara. Ali jedino sto mi je sad palo na pamet je komentar jedne "tetke" mojih godina dok sam svojevremeno sa dvadesetak godina stajala sa stomakom do zuba u nekom 7 mesecu trudnoce pored nje u autobusu, kad joj je neko rekao "ustanite" njen komentar je bio " pa mlada je moze da stoji!" i moj odgovor " Pa kad ostarim ne mogu da budem trudna". Eto ti prednosti :)).Doduse nije bas dotle stiglo al se radi na tome..:) to na tvoj osvrt sta si mogao kada. Elem..bilo kako bilo ja sam za mozdanu mladost, a decu moju obozavam i tu je punkt bar znam gde sam utukla godine i zivce:). Grofe, sve najbolje u Novoj.
31. decembar 2011 14:42:36, hotahota
Ah, deca.... meni su moja već pojela tortu koju sam namenila Novoj godini, Eno, pravim drugu... da se nađe. :)
3. januar 2012 21:41:22, Gost kod grofice na veceri
ROBINka... sve naj i tebi...)))
HOTa... ha, ha, ha, bravo...))))
5. januar 2012 19:00:23, Sizif
Ja ni sa 37 ne mogu sve kao sa 32, da ne kažem sa 20....
Čitajući tebe na ovu temu ne samo u ovom postu nego i inače - stičem utisak da čovek u četrdesetima ima taman toliko mudrosti da nedostatak "one" mladosti nadomesti mudrošću i da postigne isti efekat kao da ima 20, ali da bude pametniji jer su mu 40-teIdealna kombinacija onoga što zna sa onim što može. Ta manipulacija mudrošću (da njom preokrećeš i kreiraš svet oko sebe) liči mi na sistem poluge: velikim silama upravljati pomoću malih). To je, kažem, moj utisak kreiran tvojim postovima na ovu temu.
6. januar 2012 22:11:16, Gost kod grofice na veceri
Naravno SIZIFe, dragi moj. Istina, nisu te "manjkavosti" još dramatične, ali su vidne, odnosno osetne i neprihvatanje istih bilo bi jednako predavanju ili odsustvu borbe...ili "borbe"...
Dođe taj dan i pomisliš, zapitaš se da li si uvek bio takav, ili su te okolnosti načinile?
Mislim da određene stvari dobro čine da nešto ispliva, dok druge ne čine dobro. Mada je pitanje šta je "dobro"? Šta god da je, ono je uvek tu, mislim u tebi, zapravo u meni.
26. decembar 2011 0:54:54, robin
Tacno, jos samo da stanes i da se upoznas, dobar dan, ja sam ja.:). I ja mislim da je to nekad "bolno" upoznavanje iz dobrobiti, da se menja ili bar spozna i kanalise. Pa cak pomislim da su neke lose okolnosti u zivotu iz slicnog kao i koliko lose moze da deluje na "unutra" pa da te menja.
26. decembar 2011 1:36:12, tataduki
i kad god procitam neki tvoj novi tekst, zapitam se kako ti padne na pamet da neke stvari gledas na takav nacin... koji mi u stvari i nije stran, koliko mi ne pada na pamet... i kad jos bolje razmislim, voleo bih da sam tako pametan...i da ja nisam ja, mozda bih voleo da budem ti... ali je to mesto vec zauzeto...
e,da , kad sam vec ovde...
sretna ti nova godina...i nek bude bolja od prosle, makoliko prosla bila dobra..(ako je bila), a ako nije.... tim pre...
26. decembar 2011 1:47:57, ViRiVi
dobro je jedino sto postoji.mozda te ponekad iznenadi,ali je to samo zato sto mu jos nisi dao priliku da ga sasvim ,ali sasvim upoznas.
26. decembar 2011 9:01:09, Gost kod grofice na veceri
ROBINka... VIRka... vi to, onako, iz dobrog.
Avaj, "unutra" ima svačega.
DUKI... nemoj molim te. Moja pamet je uvek bila prosečna, da prosečnija biti ne može. Na neki način, spletom suludih okolnosti, mnogi bolji, pametniji i jači, nestali su nekud i ostavili prazan prostor. Srećna i tebi NG.
26. decembar 2011 12:26:15, Sizif
Žao mi je što sam u određenim prilikama bio takav kakav sam bio.
S druge strane, žao mi je što su me neki razočarali, ali da niej bilo tako kako je bilo, ne bih ni znao da na njih ne mogu da računam.
Ovih nekoliko redova si napisao umesto mene.
26. decembar 2011 13:30:08, robin
zamisli da "unutra" nema nista...pih, tek onda katastrofa a sve fino.:) VIRka i kad cuti:).
26. decembar 2011 15:23:34, Gost kod grofice na veceri
MOON... nema još događaja, ali bi ih moglo biti u budućnosti, ukoliko bi se "aktivirale"...hm, neke, te osobine.
ROBINka... ima, nije da nema i ne mogu da zamislim da nema.
SIZIFe... upao sam u fazu da mi je žao što nisam bio, a ne što sam bio.
26. decembar 2011 22:33:23, angel
Ono? Nije mi najjasnije na šta si mislio... Mi smo po prirodi svi dobri, al nas okolnosti promene? Pa da, menjanje počinje već u obdaništu, do ovih zrelih godina već smo zaboravili šta je zapravo to "ono"...
27. decembar 2011 8:13:10, Gost kod grofice na veceri
ANGELka... ne, ne. Mislio sam na onaj deo karaktera koji samo u određenim okolnostima dolazi do izražaja. Bilo da se radi o nekoj "dobroj" osobini, bilo da se ne radi...
Čekaj da osetiš. :)