Veran sam.
Mame mi, potpuno sam veran.
Ja mislim da su ovi sa većim IQ-om samo spretniji u zaobilaženju istine. Ko zna šta su prećutali naučnicima!
17. mart 2010 10:48:45, Gost kod grofice na veceri
Vidim, niko se ne slaže sa "rezultatima ispitivanja".
Možda je bolje reći kako isti nikoga nisu ubedili.
Ipak, mesto osporavanju, ustupilo je (tu i tamo) "teranje vode na svoju vodenicu"...
17. mart 2010 11:35:14, Mario2002
Veren, veran, Veran... sta ima veze?
P.S. (I ja sam sada veran. Da li to znaci da sam postao pametniji, ili sam ranije bio gluplji, ili sta?)
18. mart 2010 9:06:43, Gost kod grofice na veceri
MARIO... veran, Veran, Vedran, Vedrana...?
Ja mislim da svako ima šansu da "postane pametniji"... ili kako narod kaže "da se opameti".
15. mart 2010 14:37:07, manifani
ništa, ako me gost ne obuči za udadbu, niko neće! Osećam se ko na nekom master klasu :)
16. mart 2010 0:28:49, prespavana
Tanki su vam bre nesto ti zidovi kad ih cujes tako od reci do reci razumljivo.. Tj.podovi, plafoni, sta li je vec izmedju ako kazes da su oni iznad... ne bitno :)
16. mart 2010 9:34:43, Gost kod grofice na veceri
MANIFANI... najlakše se udati. Koliko sam u stanju da sagledam, fora je u tome kako ostati udana.
MARIO... nije valjda "Dosije X"?
OLORIEL... aha, veoma je zabavno. Videćeš...
LANNA... ne (Znam ja za jadac).
PRESPAVANA... nisu tanke pregrade, nego ja imam velike uši...;)
BLOOM... sliku šaljem po dogovoru.
Koliko sam uspeo da prikupim iskustava drugih, neki se isvađaju kod kuće, pa napolju cvrkuću, a kod nekih je obrnuto. Pošto volim porodicu, ako baš mora, izabrao bih one koji kućni mir stave iznad bilo čega. Mada bih, ako ne moram da biram, zaobišao i jende i druge.
16. mart 2010 14:17:00, manifani
nemoj ti tu meni ovo ono mudrolije :))), podrazumeva se i ostati udana/udata elem venčana. jednom ali vrednom.
da je udadba sama bitna mogla sam to da "obavim" do sada - istina živa :)
Naleteh na
http://zivot.krstarica.com/c/ljubav-i-seks/svojim-brakom-ucite-decu/
pa ko velim nece da steti a sto ne steti moze da koristi. I tako.
16. mart 2010 15:56:20, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... Meni se čini normalnim da se ljudi ponekad i posvađaju.
Darling i mua se često svađamo, vičemo i leti perje, ali se brzo smirimo i najčešće se, zaista, brzo posle toga smejemo. Sami sebi... ali sukobi te vrste su uobičajeni, retko se desi da u pitanju nije neka sitnica, a pretpostavljam da je i stvar temperamenta.
Na kraju, stojim iskreno na stanovištu da je pomalo nenormalno baš nikada se ne sporečkati. U tom slučaju, ljudi se ili ne vole ili su extra hladni (ili još gore "stegnuti")... ili, što je stvarno retkost - oboje nekako imaju sličan, tihi (sangviničan ili melanholičan, štatijaznam) temperament.
16. mart 2010 16:02:55, Gost kod grofice na veceri
MANIFANI... spominjao se negde kompromis (kod Maqa-e) i ja sam napisao kako pre svega mislim na kompromis sa samim sobom (koji bi trebalo da "ide" pre udadbe). I kad kažem kompromis, mislim kompromis. Dakle nema tu ničega "na sopstvenu štetu", kako mnogi vide to (često, onda, neprijatno - ako nije narcisoidno) posmatranje sebe u ogledalu.
LANNA... hvala. Sve više mi prija tvoja odmerenost, da ne kažem umerenost (jer u poslednje vreme, na žalost, a u poplavi "ultra" i "extra" raspoloženja, odnosno stanja i sl... ta reč "umerenost", sasvim neopravdano, dobija neki pežorativan prizvuk).
Grofe, potpuno se slažem s tobom. To znači da ću unekoliko morati da korigujem svoj komentar. Mada ja nisam pričao o ličnom iskustvu sa svađama; ja to (svađu) radim sa roditeljima i bogami, što ti reče leti perje, ali posle toga neke stvari ipak postanu jasnije (i skuvamo kafu). A kad si ti već kod braka, zamisli koliko je gorka stara (verovatno ne samo srpska) izreka potekla od davnina, koja kaže da:
"Brak čuva krpež i trpež".
Šta li su sve verovatno samo ili pretežno žene, morale da podnesu; neke su odgovor zauvek odnele sa sobom i u sebi.
Dvanaesti... dvehiljadetreće, dvadesetčetvrti... hiljadudevetstodevedesetdevete, dvadesetsedmi... hiljadudevetstočetrdesetprve...
Šta će da nam se desi ovog marta?
12. mart 2010 14:35:19, prespavana
I jos mnogo toga se desilo u martu sto nisi nabrojao!
A sta ce biti ove godine, videcemo.
Osim ovog snega, bilo bi iznenadjenje da se ne desi nista :)
15. mart 2010 13:03:32, Gost kod grofice na veceri
ENCE... neće, dakle, sigurno.
TEA... zbog Vlajka Stoiljkovića?
PRESPAVANA... ko bi sve nabraj'o?
MANIFANIbani... proleće? Leto? Proleće - leto?
SIZIFe... teško da je teško.
MARIO... slažem se za pamćenje.
LANNA... pa jes. Prošao je i Dan mrmota...
Mozgao sam o tome koliko likova poznajem, a koji ostaju savršeno pribrani kada me sretnu sutra, za dva dana, nedelju dana, ili više, posle (mog) poziva, na koji nisu odgovorili? Ni tada ni kasnije, niti su se udostojili da na bilo koji način pokažu da su i primetili da sam ih zvao?
K’o u onom vicu posle sexa sa gorilom: Nit’ pisma, nit’ razglednice. Ko je tu gorila, a ko gorilin slučajni partner? Skoro da nije ni važno, jer neki ljudi baš vole da se ne jave.
11. mart 2010 11:37:34, neurojazz
Često sam u situaciji da zaista ne mogu da odgovoreim na poziv. Ne iz nekog hira već zbog posla. Ljudi su dokoni. Zovu kada nemaju šta da rade, nemaju osećaj za vreme, čak i kada se javiš i kažeš da ćeš ih nazvati kasnije zadržavaju te : ej samo ovo da ti kažem ili samo ono... Počela sam da ne odgovaram na takve i slične pozive... U jednom trenutku sam trošila ogromnu količinu energije da odgovaram na svakojake poruke i pozive. Sve manje to činim, i ni malo se zbog toga ne osećam loše..
Ljudi koji su mi biti to znaju, ne navaljuju kada vide da se ne javljam...
Sačekaju i znaju da ću ih nazvati čim budem u mogućnosti..
Ako je nešto vanredno, uvek može da se naglasi porukom, i da se reaguje na vreme...
11. mart 2010 12:57:51, Mario2002
Riba ribi grize rep, ili zove onaj kome nesto treba. Kada mi nesto treba ja zovem kao lud, a kada ja nekome trebam, ne odgovaram.
Darvin na delu.
11. mart 2010 14:02:34, teateodora
Sve rjedje zovem, sve me rjedje zovu, jeftinije svima. Možda je i nešto drugo razlog sve rjedjeg zvanja, vidjeću kad ponovo postanem važna na papiru :)
11. mart 2010 18:03:00, skyscraper
Ja sam odavno odustala od mog vidjenja bontona kada su savremeni oblici komunikacije u pitanju. Elem, ne sekiraj se, samo gubis nerve Goste dragi, a dobro staromodno vaspitanje je jos uvek na ceni kad se radi o pravim ljudima :)
11. mart 2010 18:40:23, marija@
ee, ja sam od tih sto se ne javljaju lol
al javim se bar porukom , posle dan dva pet kako kad - kad mi dodje :o)
doduse ne lazem kao, jao nije mi radio mobilni nego kazem jbg izvini, nisam mogla da se javim :d)
i tu otprilike objasnjenje prestane :d))
11. mart 2010 19:18:30, manifani
ja po bon tonu kad me ne spreči autentična zaboravnost ali tada se izvinim. mnogo se namrčim na te što se ne javljaju, sem kad nije neka objašnjiva frka, nekako to je neka ružna bahatost. sva sreća jedva da ih ima u mom okruženju.
Kad bi mobilni telefoni mogli da ispricaju kakve sve razgovore oni trpe.:)
Ne mogu da iskuliram propustene pozive i poruke. Ne bih se osecala prijatno. Ponasanje "pravim se malo blesav/a" moze dobrim delom da ucini da tog nekog poprilicno distanciram od sebe.
11. mart 2010 21:57:11, et (Neregistrovan)
Ja se ne javljam na mob.
I ne nalazim za shodno da se javim posle. (Osim ako mi neko striktno ne napise da je hitno ili ne vidim bas jedno tri propustena, pa znam da gori).
I niko mi nish ne zamera.
Sem majke ponekad. Al mati je mati.
Tako smo se natrenirali.
Znaju da mi nije do divana.
A ako je losha vest, ta stize i drugim brzojavima.
11. mart 2010 22:45:27, MMMila
Pa joj... ne znam sta da ti kazem, sem da uvek postoji neka poziva (ne) odgovaranja na pozive! I nije uvek tako jednostavna kao sto pomislimo u prvi mah. A uzmi u obzir i godine, pa zaboravnost, pa zauzetost... pa privatni pozivi, poslovni pozivi, pa cu na kraju da bacim mobilni u nadoslu Savu i kraj! Nek se javi neki drugi som!!!! A ne ja!
PS
Ovo je na racun sviju onih koji bi da procaskaju, ne mareci da li sam ja za to ili ne, a ja luda, pa svima odgovaram! I kad mogu i kad ne mogu! A kad ne mogu bas, bas, e onda napisem poruku, a jednom cu da dreknem onako iz sveg prodornog mi glasa, da me cuju i bez telefona, casna rec, kazem ti!
PPS
hehehe, nekima necu da odgovorim nikad, a znaju oni zasto! Zasluzili, ko sto rekoh! Pozadina....
11. mart 2010 23:32:34, Connor
Ma jok, brate, ja sam za opustenu varijantu. Ne volim da nekom i da mi neko postavlja pravila kako da se druzim, koliko cesto i na koji nacin. Javis se kad mozes, kad ne mozes nikom nista, necu ti zameriti ni da se ne javis 5 godina pa da me zoves za nesto sto ti treba, sta ima veze. Kome trebam zvace opet, ako ne zove opet, znaci nije bila tolika hitja i sl.... Samo opushtenzi i bez nerviranja, zivot je ionako napet k'o mider, sta moram i ja jos da ga stezem.... ;)
12. mart 2010 10:56:58, Gost kod grofice na veceri
Smaračima se ne javljam.
Zaboli me kada neko, za koga smatram da mi je blizak, a zna da mi treba, računa na onu "Ako ti je važno nazvaćeš opet"... to mi liči na mentalitet kokoške koju juri petao...
12. mart 2010 10:59:11, Gost kod grofice na veceri
Ostaje mi samo da spojim "staromodno vaspitanje" i opuštenciju.
Ispašće od mene ili Frankenstein ili neki baja do jaja.
Pa nije mi prijatno ni kad iskuliram niti kad sam iskuliran. Jedino što u prvom slučaju obavezno pošeljem poruku tipa: "E, nisam stigao..." i ta(j) pozove ponovo (ako želi).
15. mart 2010 18:13:32, slayayu
Ja trčim da se javim odma'. Ili kažem da ću zvati kasnije, i obično nazovem, ako ne zaboravim. Sad, postoje ljudi koje poznajem, koji se ne javljaju. I to je baš bezveze. Imam trip da se udaljavamo, zato što ja zovem, pa zovem opet, i tako iskulirana prestanem da zovem, i pošto dotični ne zovu, onda se nekako stvori taj jaz. Mada, postoje prijatelji, koji su mi jako bliski, i sa kojima se skoro uopšte ne čujem telefonom. Kad se vidimo, vidimo se. I nema jaza. Ni posle par meseci.
16. mart 2010 15:49:56, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... SLAYAYU... Trudim se da nikog baš ne iskuliram. S druge strane, neki se baš trude da budu smarači.
Dobio sam e - mail sledeće sadržine (prenosim vam, ono, bez intervencije, sa copy - paste):
Odgovore su davala deca iz vrtica
Zašto je Bog stvorio mamu?
1. Ona jedina zna gde se nalazi selotejp.
2. Uglavnom da cisti našu kucu.
3. Da nam pomogne izaci od tamo gde smo se rađali.
Kako je Bog stvorio mamu?
1. Koristio je prašinu, baš kao svi mi.
2. Magijom plus super snagom i sa puno mešanja.
3. Bog je stvorio moju mamu sasvim jednako kao mene. Samo je koristio vece delove.
Od kojih sastojaka su napravljene mame?
1. Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lepog na svetu sa samo mrvicom zloce.
2. One su morale poceti od kostiju muškarca. Onda valjda zato rade puno špage, mislim.
Zašto ti je Bog dao bas tvoju mamu, a ne neku drugu?
1. Jer smo u rodu.
2. Bog je znao da me ona jako voli, više nego što bi me druga mama volela.
Kakva je tvoja mama bila kao devojcica?
1. Moja mama je uvek bila moja mama i ništa drugo.
2. Ne znam, jer nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefovica.
3. Rekli su da je nekada bila jako dobra.
Što je mama morala znati o tati pre nego što su se vencali?
1. Njegovo prezime.
2. Morala je znati njegovu prošlost. Kao, je li lopov? Jel se napije od piva?
3. Koliko zaradi platu? Jel se drogira i da li hoce da joj pomogne u kucnim poslovima ?
Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu ?
1. Moj tata kuva najbolje špagete na svetu. A mama voli puno jesti.
2. Postala je prestara da bi uradila bilo šta drugo s njim.
3. Moja baka kaže da tada mama nije imala kapu za razmišljanje na glavi.
Ko je šef u tvojoj kuci ?
1. Mama ne želi biti šef, ali mora, jer tata je tako blesav.
2. Mama. Možeš to zakljuciti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta.
3. Mislim da je mama, ali samo zato što ona mora uraditi puno toga više nego tata.
Koja je razlika između mame i tate ?
1. Mame rade i na poslu i kod kuce, a tate rade samo na poslu.
2. Mame znaju kako da azgovaraju sa uciteljicom, a da je ne isprepadaju.
3. Tate su visoki i jaki, ali mame imaju pravu snagu, jer nju moraš pitati ako želiš prespavati kod drugarice.
4. Mame imaju magiju, one cine da se osecaš bolje bez lekova.
Što tvoja mama radi u slobodno vreme ?
1. Mame nemaju slobodno vreme.
2. Kad to cuje, onda placa racune ceo dan.
Kad bi mogli promeniti jednu stvar na svojoj mami, što bi to bilo?
1. Ima neku cudnu ideju da stalno trebam spremati svoju sobu. Rešio bih se toga.
2. Ucinila bih moju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja.
3. Volela bih da se reši onih nevidljivih ociju za koje kaže da ih ima na leđima.
Kapa za razmisljanje, blesavi tata, oci na ledjima i cudna ideja o spremanju sobe su mi davnasnji favoriti. Uvek me nasmeju i nikad ne dosade decje kefalice.:)
Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu ?
2. Postala je prestara da bi uradila bilo šta drugo s njim.
Priceless! :)))
P.S. Klikni mi na nick
...morala je znati njegovu proshlost.Kao, je li lopov? Jel se napije od piva? :))))
srce moje malo pametno :)
njih chovek da pita i sve da mu bude jasnije :)
10. mart 2010 10:00:59, neurojazz
Znaš onu anegdotu kada jedan klinac pita drugog šta je to peder?
Ovaj mu odgovara da zna, naravno...
- To je kaput
- Kako bre kaput?
- Imam moj tata jedan što nosi kad ine na pecanje, pa mama kaže
" Obukao je onaj pederski kaput za pecanje "
10. mart 2010 15:37:55, Gost kod grofice na veceri
LANNA... uvek sveži.
CONNORe...iseko' se.
SPEJSolina... da mu (nam) se izoštri.
NEUROzza...
Na času likovnog učiteljica je zadala deci da nacrtaju nešto po slobodnom izboru. Povremeno je prošetala da vidi svaki dečji rad.
Kad je došla do jedne devojčice koja je posebno vredno radila, upita je šta to crta.
Devojčica odgovori;
- "Crtam Boga."
Učiteljica zastade i reče:
- "Ali, niko ne zna kako Bog izgleda."
Ne dižući glavu sa svog crteža devojčica odgovori:
- "Znaćete za neki minut."
Srećan vam i 9. mart, unapred. Dan borbe protiv seče drveća. Od tada su posečeni i platani, jablanovi, pa je čak i bagrenje izlomljeno.
9. marta sam bio u Novom Sadu. Sedeo sam sa malim društvom iz Beograda, koje me je tog dana posetilo.
5. oktobra sam kupio novu „Vijetnamku“ u Novom Sadu. Nazvao sam je „Slobodanka“...
Svih ostalih dana sam bio na ulici, šetao, žviždao i šetao (nisam se nikada tukao sa murijom – nijednom nisu uspeli da me stignu). Nekad u Beogradu, nekad u Novom Sadu. Na faxu sve vreme (dok sam studirao). Dva najvažnija dana sam „propustio“. Ima neke simbolike u tome. Mogao bih sada, kada bih hteo, da se pravim važan i da govorim kako sam ja još tada znao.
8. mart 2010 10:54:43, neurojazz
cang cangr.... zahvaljujemo putem lupanja u šerpu, pištaljka je davno zaribala, a ni Paje više nema da preti kordnu :)
8. mart 2010 13:49:49, Gost kod grofice na veceri
...kako se zvala ona gospođa što je mahala sa terase?
Bio rođendan jednoj devojci (18-ti) tog devetog marta a ja tek mao jače nego sedamnaestogodišnjak dvestotinak kilometara od BG-a. Sutradan u vestima smo saznali šta se dešavalo. Jeste da je neko od drugova rekao da je u Beogradu neka gužva, ali bilo je mnogo alkohola da bismo obratili pažnju.
Hvala ti za 8. mart. Taj 9. mart nikad necu zaboraviti. Ni 10-ti. Kako je tada tuzno izgledao moj Beograd. Da je bar vredelo...
8. mart 2010 16:05:35, Mario2002
vredelo je, dabome da je vredelo. kad te mali jednom bude pitao, trebace ti
8. mart 2010 16:25:03, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... tako je ispalo. Tog dana i od tada stalno rominja.
LANNA... svi ljudi koji su toga dana bili kod mene, odavno su u inostranstvu.
MARIO... 'oće shvatiti? Da li će mu biti dovoljno? Da li ća ga biti briga? Misliće da smo svi bili ludaci?
8. mart 2010 19:30:57, antibljoger_female
Od svih tih praznika koje cestitas, meni je mio i drag samo 8. mart.
Onda se zapitam, koliko toga, ustvari nije bilo po njenom? Preko koliko mojih gluposti je prešla, samo tog dana, a da ja nisam imao pojma? A tek svih ostalih dana...?
Prva velika budalaština preko koje je prešla sam ja sam. Jebote, sedamnest godina smo zajedno, od toga će u septembru biti petnaest u braku. I meni samom dođe teško, kada pomislim da je toliko vremena trebalo biti sa nekim poput mene.
Dobro de... imam ja i dobrih strana.
Ima, doduše i ona. Obožava sport. Gledamo Ligu šampiona zajedno. Isto tako i Premijer ligu (navija, kao i ja, za Junajted!). Bila je dobar sportista svojevremeno... gotovo multitalentovana i kada se setim nekih izleta sa društvom, pomislim, kako bi igrala i fudbal bolje od mene, samo da je fizički malo jača.
Postideo sam se, ipak, prdenja ispod tuša. He, he, he... tako je odjekivalo.
Volimo iste filmove, knjige. Razume se u muziku daleko više od mene. Naročito kada je u pitanju rok. Tu joj nisam ni prineti. Ja nju šijem u likovnom, ali ko to još meri – ona je barem pevala u horu jedno vreme, dok sam ja puko na prijemnom na Akademiji i od tad nikom ništa (Dobro, pomažem klincu kada radi domaći i pokazujem mu neke fore).
Pogledao sam svoje patike u predsoblju. Iz njih se širio takav vonj da je ta prostorija našeg stana počela opasno da konkuriše onim opskurnim komorama iz konc-logora. Izneo sam ih na terasu.
...e da!!! Bolji sam iz istorije. Daleko bolji, nesagledivo bolji.
Obožavam da gledam one emisije o svemiru, crnim rupama i ostalom, dok ona umire od dosade.
U društvu je ona omiljenija. Masa je gotivi više od mene... ponekad mislim da telefon u kući nikada ne bi zazvonio, da ona ne živi tu. I malac... jer počinju i njega da cimaju drugari (ali to je neka druga priča... istina, tesno je povezana sa ovom kojom vas gušim, ali...).
Izluđuje me kada vidim da u kupatilu na vratima od 9 (slovima:devet) kukica koje vise i služe da se zakače stvari, nije slobodna nijedna (slovima:nijedna). O ormarima da i ne pričam, a parališe me kada uzimam čiste čarape i vidim da su „uparene“ crna i siva. Zapretio sam, stoga, da ću nastaviti da ostavljam „ušminkanu“ WC šolju i da ću početi da držim podignutu dasku od iste.
Uputio sam se ka krevetu. Kako mogu da se kontrolišem u snu? Mislim, to hrkanje zna da iznuri onog ko leži pored...
I ja navijam za Junajted, zbog starog, sada i zbog sebe. Žena ne gleda fudbal a navija za Barselonu jer sam joj jedared rekao da plaćaju UNICEF-u za reklamu. Premijer liga je bolja od premijera Cvetkovića. I da, baš se raspojasaš kad se šminkaš, čim ušminkaš WC šolju.
5. mart 2010 18:39:15, neurojazz
Poprečni presek zajedničkog života. Red mesa, red kupusa...
Sasvim ok..yin yang
5. mart 2010 22:50:47, klejbezabla (Neregistrovan)
neko od kolega večeras reče za večeru " adidas slanina"...
ne znam zašto me ovaj post na to podseti, baš je "adidas" i crno i belo....
ne bi bilo bolje da je drugačije :)
8. mart 2010 3:38:28, manifani
prepiru se iz prijatelja čendler i monika oko toga ko je u pravu, monika odlazi...
čendler priča sa nekom devojkom koja treba da im rodi dete, ima izraz neverice: "nemoj da joj kažeš da sam ja ovo rekao....ali ta žena je uvek u pravu!"
8. mart 2010 10:44:44, Gost kod grofice na veceri
MARGO... ostavite, onda, neku siću.
DARE... aha, 2002. je dojila bebu i gledala tekme, dok sam ja krvario na šljaci. Od tada, evo, biće već treći Mundijal... kako, onda, da se ne šminkam?
BLOOM, LANNA... trpite se deco, trpljenje je raj... Čika Jova Zmaj nikada ne bi tako nešto napisao...
NEURO, KLEJBEblah_blah... dijalektika čista.
NEMAME... je l' sam napis'o "Masa"? Trebalo je da stoji "Mesi"... Leo Mesi, sine mesi...
ETOTAKO, SPEJSI... dobro je, može bolje, možda i drugojačije.
MANIFANIbani... mnogo je bolja Dženifer od Anđeline.
Ako imaš prekrasnu ženu,
jos lepšu ljubavnicu,
super auto...
Ukoliko nemaš problema s poreskom,
ako sunce uvek sija kad se probudiš
i ljudi su uvek ljubazni prema tebi,
KRAJNJE je vreme da prestaneš
da se drogiraš.
Dan ima 24 časa,
u gajbu staje 24 piva...
TO
Na poslu sam Bog.
Svako zna da postojim,
ali me niko još nije video.
Tako sam dobar u krevetu da nekad vičem svoje ime!
Vegetarijanac - stara indijanska rijec za 'Los lovac'.
Bolje proliti malo s Parkinsonom, nego s
Alzheimerom zaboraviti da p(op)iješ.
4. mart 2010 13:56:08, Mario2002
kod nas, kada je posao u pitanju, izgleda vlada politeizam... imamo citav Partenon...
5. mart 2010 0:07:47, prespavana
Sve se slažem. :)
Pogotovo za ovo poslednje.
Moj deda je živeo sa Parkinskom poslednjih 20tak godina života, pa znam kako to izgleda.
5. mart 2010 11:31:24, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... mog'o si i mene da pitaš.
MARIO... aha, hrlimo ka Grčkoj (situaciji)...
PRESPAVANA... da, ipak, razveselimo. Je l' znaš onaj kada baba pita:
- "Kako se, deco, zove onaj Švaba što nam sakriva stvari po kući?"
- "Alchajmer bako, Alchajmer..."
Dobro razrađena tehnika vladavine (još od Starog Rima, pa na ovamo), podrazumeva, između ostalog, da broj intelektualaca u društvu bude srazmerno mali. Takođe, elita se stara da intelektualci budu angažovani i dobro plaćeni.
Uvećavanje broja intelektualaca nikada se nije tolerisalo. Nije bilo moguće da se isti dosađuju i da budu nezaposleni, besposleni, neuposleni, kako hoćete.
Kumulacija oba faktora, dakle na jednom mestu gomila intelektualaca, koji nemaju drugo šta da rade nego da izražavaju nezadovoljstvo, dovodila bi do ustanaka, prevrata i revolucija. Dovodila bi istina i do najezde levo orijentisanih ili profesora – liberala na američkim univerzitetima, ali ko još pohađa „Harvarde, Jejlove i Prinstone, o UCLA da i ne govorimo“, pored daleko pristupačnijih mindžamenata.
U novije vreme, razvojem savremenih tehničko – tehnoloških sredstava, a naročito proboj u oblasti masovnih komunikacija, stvorio je nove mogućnosti za kanalisanje nezadovoljstva intelektualaca. Isto tako, iznedrio je do sada neviđene tehnike eskapizma, kao i izazov tzv. jalove kreativnosti, izražene ponajpre u poplavi informacija, vesti, radova i privremenih projekata, ali i blogova.
Umesto zabrane objavljivanja i sakrivanja informacija, sada imamo poplavu objavljivanja i informacija. Tako se iscrpljuje i ono malo „pozitivne društvene enrgije“.
3. mart 2010 11:19:04, laudanum
A, mozda je moguce da, kada bi se kvalitetno obrazovala kriticna masa, takav obrazac postane prevazidjen (mislim na potrebu da visak intelektualaca podize bune). Covecanstvo evoluira i prestane da proizvodi excese u svim oblicima.
3. mart 2010 11:38:48, marija@
potpuno se slazem. ali mogli smo i pretpostaviti. to je tako u prirodi svakog razvoja. eskalacija na jednu pa na drugu stranu da bi se doslo do neke optimalne mere. al nismo jos uvek tamo.
Reklo bi se da ono što je svima dostupno nije dovoljno vredno. Čak i ako je tako, podizanje nivoa dostupnosti je korisno za veći deo, a predstavlja dodatni podstrek intelektualnoj eliti da ide napred u probranijim oblastima.
Ovo se, naravno, ne odnosi na ovu zemlju. Ovde nema intelektualne elite jer ona podrazumeva zajedništvo. Tu i tamo po koji slobodni strelac...
4. mart 2010 10:38:34, Gost kod grofice na veceri
LAUDANUM...i ja sam pisao na temu "Moj grad u poznu jesen", ali mi nikada nisu išli naslovi tipa "Kako zamišljam moj grad za dvadeset godina"... razumeš ti mene...
MARIJA... naše stanje je stanje večitog ekvilibrijuma... malo mi se zavrtelo...
NEMAME... nema ni mene, pa se ne kurčim. Šalu na stranu, stvarno me nema među intelektualcima.
Nekad se društvo delilo na "radnike, selčjake i poštenu inteligenciju", što je odmah ukazivalo da postoji i "nepoštena inteligencija". To je vajlda ona koja "talasa", ali ona je zaista nepoštena ako talasa samo kad u džepovima zaduva promaja.
Opasno je i ako ste intelektualno iznad nosilaca vlasti. kako je to iskarikirano prikazano u filmu "O pokojniku sve najlepše", kada Zvonko Lepetić (Drug Radiša Brzak) u jendom incidentu optužuje Caneta (Dragoljub Milosavljević - Gula) da je kriv za taj incident rečima: "On je pismen više nego što treba".
4. mart 2010 14:50:30, Gost kod grofice na veceri
SIZIFe... man' se Platona i njegove "Države"... Ne jednom se taj "savet mudraca" (ili "savet staraca") na čelu neke zajednice, pokazao kao jedno od najgorih mogućih rešenja...
4. mart 2010 18:16:49, Anoniman (Neregistrovan)
Drugim rečima, nećeš da zatvaraš blog i da se latiš nekog stvarnog posla koji neće ići u eskapizam i koji će se uhvatiti u koštac sa stvarnim izazovima u tvom okruženju.
Lakše nam je, izgleda, da trućamo ovde i čekamo da to uradi neko drugi. Sve se svodi na ono što si negde komentarisao "Ko će prvi"...
Sve više ima onih koji nemaju šta više da izgube. Izgubili su posao, dostojanstvo, makar jedan ljudski obrok dnevno, neki i porodicu... Ako oni budu počeli, neće biti ni malo selektivni.
Pitaćeš, gde sam ja... Pa nemame... Menjao sam obroke za ADSL... Eskapizam ko što ti reče...
4. mart 2010 22:40:17, et (Neregistrovan)
"Nije bilo moguće da se isti dosađuju i da budu nezaposleni, besposleni, neuposleni, kako hoćete. "
Ovo je važilo za vojsku.
Intelektualci su uvek uposleni. Ako su intelektualci
5. mart 2010 10:53:21, Gost kod grofice na veceri
NEMAME... mislim da si potpuno u pravu. Tema je jedna i jedina i ja sve cesce nisam u stanju da je izbegnem.
Oko angazmana u stvarnom zivotu... stalno me muci pitanje odgovornosti. Svi smo odgovorni za ovo sto nam se desava. Koliko god okretali glavu - stize nas...
ET... moguce. Ipak, ko su svi oni (ovi) likovi...? Ko smo, sta smo?
- „Zdravo Vlado.“
- „Zdravo.“
- „Kako ti je mali? Kako u školi?“
- „Dobro, nije loše...“
- „...ama to je najvažnije! Svi su oni pametna deca. Uostalom ko je od nas ostao da ne zna da čita i piše? Ha, ha, ha..“
- „Da... Zadovoljni smo, samo...“
- „...i nama je super! Ponekad smo u gužvi zbog nedostatka vremena, znaš, gimnastika, pa muzička. Kada je Kosta na dežurstvu ja se raspadam. Da li ste smislili još nešto?“
- „Upisali smo ga...“
- „Jao, čula sam... Šta svira?“
- „Klarinet. Odličan mu je profa...“
- „Kako se zove?“
- „Đura Pe...“
- „Nama drži ona Eufemija. Odlična je, ima strpljenja. I onako, dama je... drži do sebe.“
- „Da... pa i Đura Pe...“
- „Ima živaca... Znaš kako je teško raditi sa tako malom decom. A sport?“
- „Ka...“
- „Karate!!! Znam, znam... Video ga je Kosta, kada je vodio Anu na gimnastiku. Koji pojas ima?“
- „Zeleni... e da si ga videla na polaganju kada je...“
- „Nema veze, neka razbije tremu. Trebaće mu i za muzičku, da nema frku od nastupa. Jao, naša Ana je tako smotana, dok Stevan, nekako od rođenja, kao da je stvoren za glumca, ne daj Bože! Ha, ha, ha...“
- „Nemoj... pa Stevan ti je fe...“
- „...este zadovoljni sa učiteljicom?“
- „Malo je stroga, znaš...“
- „Naša nije. Ma što ne puste tu decu da uživaju još malo u detinjstvu? A i nas, brate mili, po celo popodne radim matematiku... je s’ ti video one tekstualne zadatke?“
- „Da...“
- „Znaš da ja svaki drugi ne umem da rešim? Onda čekamo Kostu da se vrati sa dežurstva, a on umoraaan...“
- „Naša ne zadaje mnogo...“
- „Neka, ako, ako... Obaveze su važne. Bolje da od početka naviknu. Uhvati ih ulica. Čuo si šta je bilo sa onim klincima što su opljačkali menjačnicu?“
- „Oni što su letos...“
- „Znaš da je to bio mali od onog Vasketa? Je l’ znaš Vasketa?“
- „Vale?“
- „... ma znaš ga on je trz’o na tvoju sestru one godine...“
- „Nemam ja sestru...“
- „Ma na Srdjinu sestru, ha, ha, ha... nema veze. Što ja vas mešam. Znaš da je Srđa poslom u Beogradu? Čuli smo se i kaže mi da se tamo digla strašna galama oko onog drveća. a ja mu kažem da se mane drveća, jer mu je žena ovde sama, ha, ha, ha... Šta tvoja radi? Kako je?
Klimnuo sam glavom. Valjda je skontala da to znači da je sve u redu...
Opet imam problem sa slušanjem. Mislim... ja slušam. Mene ne slušaju. Slabo koga zanima šta imam da kažem. Desi mi se da tokom celog dana niko pod kapom nebeskom ne dočeka kraj moje rečenice. Nekako je uvek neko drugi, ko se tek pojavio sa nekom debilnom šalom, pitanjem koje blage veze s vezom nema, ili sa sasvim desetom temom, važniji od onoga što smo do tada pričali. A ja taman došao na red da reknem koju.
znas kad sam danas uhvatila sebe kako kontam da mi svaka prica postaje totalno besmislena, sto od neslusanja sto od nerazumevanja i prekidanja, ja razgovaram s koleginicom, upada druga sa e da cujete pa te jos vuce za rukav, ili stane izmedju nas dve ili dvoje pri cemu bar jednom od nas dvoje ili dve okrene ledja...
- zdravo Vlado.
- zdravo.
- kako ti je mali.
- jeste, ali je tehničar.
pročitao sam ceo post, ne samo početak, ali ne mogu da ne promenim uvod.
Što reče pesnik:"Ko ne sluša pjesmu slušaće oluju". To je često (ne uvek, doduše) sledeći stadijum kome pribegava onaj koga ne slušaju. Nije baš optimističo, zar ne?
2. mart 2010 0:49:05, manifani
treba ih trenirati. strpljivo . ko kučiće.
(haha dobra ova daretova narodna)
2. mart 2010 12:55:56, Gost kod grofice na veceri
MARGO... ja prelazim u ćutologe... kako se stvari odvijaju, postaću i peder.
ADRIANe... pa eto, sve sam priznao.
DARE... ako je do mene (a jeste, makar jednim delom, možda pretežnim delom, možda i ne) to je to. Ja više ne mogu.
UCHITELJICE... vera, ljubav... nada će poslednja da cikne. Sto - posto, ja ti kažem...
SIZIFe... prelazim u ćutologe. Kakve oluje, kakvi bakrači...
MANIFANI... koga trenirati? Koji Dare?
BLOOM... pošto je Dare pametan čova, ja sam njegov komentar shvatio i kao dobronamernu kritiku.
2. mart 2010 14:52:42, neurojazz
Ceo dan slušam ljude kako pričaju ili ja pričam... Takav posao...
Sve češće hvatam sebe van posla kako " bijem u tačku " dok neko otvara i zatvara usta..... Posle mi glupo da kažem - E, nemam bre pojma šta si mi ispričao/la....
zasićenje...
Ima i onih sasvim durgačijih situacija, ali postaju sve redje...
Kada je sagovornik dovoljno zanimljiv, podjednako uživam u ulozi slušaoca kao i onoga koji govori...
2. mart 2010 15:52:21, Gost kod grofice na veceri
SPES... pa kako da nisam?
NEURO... kontam... ti me, takođe, na fin način, upozoravaš da sam dosadan.
kakva kritika? Budi ozbiljan i zajebavaj se, a ako sam ti hteo uputiti kritiku neka se odmah pretvorim u koalu. Da te ne znam, kao što te ne znam, rekao bih da si se nadurio. Nemoj da me prijaviš, a ja ću paziti na tvoja osećanja.
2. mart 2010 21:16:02, skyscraper
ja se uvek nadurim kad me neko ne sluša, nisam naučila da drugačije iskuliram, nego kao neka tinejdžerka zaćutim i kad me taj neko pita, pa sta si htela da kažeš, reci sad..? ja kazem grobnim glasom NIŠTA.
3. mart 2010 10:48:36, Gost kod grofice na veceri
DARE... kakvo, bre, durenje?! Mislio sam samo da kažem da mi je, kao, dosta da sipam zaslađivač u svoja izlaganja da bi bila pitkija. Istina, kod odgovora BLOOM nisam bio baš najjasniji... vidiš, možda je to moj problem? Sada me je BLAM. Nije mi prijatno da to priznam... postajem anksiozan zbog tebe.
SKY... prelazim u ćutologe.
Sta je, frka po metodi dr Kanazava?:)))