pet - 03.07.2009, objavio Gost kod grofice na veceri 3. jul 2009 14:47:39
Utorak, 2. mart 1999. godine
Iako sam većinu najvažnijih odluka doneo tako što sam zapušio nos i skočio u vodu, pa tako i odluku da se ne iseljavam iz domovine, nijednom se nisam pokajao što sam ostao. Kako se domovina smanjivala, medjutim, rastao je moj strah od budućnosti.
Kutije, orman i stare police u momačkoj sobi, bile su krcate započetim, a nikada dovršenim radovima. U neku ruku, kada je stao život početkom devedesetih, nestalo je sve ono za šta sam ja živeo do tada.
Izgleda da sam se najviše bojao usamljenosti... ne toliko samoće, koliko one praznine, hladnoće bez nade... Štigla mi je potvrdio da je to osećanje jače od nostalgije (možda su to dva osećanja sasvim slična, ali mislim da je on, posle toliko godina potucanja po Svetu, pozvan ih tako razlikuje i da uopšte, o tome priča ). On sam se protiv usamljenosti bori velikim, samopregornim radom i promiskuitetom. Stara priča, jedino sto on ima tu privilegiju da, ipak, radi posao koji voli...
Utorak, 27. jun 2000. godine
U trenutku kada me je Štigla iz Londona zvao da dodjem da radim kao fazer u jednom studiju za animirani film («Ponesi samo svoj portfolio, naći ćemo ti nešto...») odjekivale su eksplozije bombi, koje su padale svuda oko nas, na podjednakim razdaljinama od naše zgrade u ulici Sonje Marinković, dok su geleri protivavionske vatre lupkali o roletne...
Utorak, 13. maj 2003. godine
Koliko života krije u sebi život pojedinca?
Pitanje naravno nije ni novo, niti posebno originalno. Ne krijuci samoljublje, postavio sam ga sebi, misleći na sopstvene neispoljene ( ili nedovoljno ispoljene ) osobine.
Upustio sam se u razmišljanje tipa «šta bi bilo - kad bi bilo»...
Utorak, 02. januar 2007. godine
Svakodnevni život ne ostavlja prostor za depresiju. Zvuči pomalo smešno, ali nemam kad da budem depresivan. Uz vreme koje ponekad kao da klizi pored mene, energija koju imam u potpunosti se troši na svakodnevicu. Često se osećam kao da sam na ivici snaga. Premor i stres, toliko poznate stvari, kada obuzmu život, prestaju da budu fraze iz reklamnih poruka za razne energetske napitke.
Utorak, 03. februar 2009. godine
“Četrdeset mi je godina... ružno doba: Čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više, pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje, pa bi mi bilo svejedno.”(Meša Selimović)
ako mene pitas, - nema smrti :)
pozz